Geotehničko sidro je sastavni dio nosivog sklopa konstrukcija-tlo, a ima zadatak preuzeti vlačne sile koje se pojavljuju na konstrukciju. Prenosi silu na željenoj udaljenosti u odabrani sloj tla i željenoj dubini. Vlačne sile nastaju kao posljedica svojstva tla da želi zauzeti novi ravnotežni položaj nakon narušenja stabilnog stanja.Sidro u sastavu geotehničkih konstrukcija predstavlja nosivi element preko kojeg se vlačna sila s konstrukcije prenosi u tlo. Na jednom svom kraju -sidrištu – nalazi se mehanizam sidra (sidrišno tijelo), a na drugom kraju – glava sidra – matica i podložna ploča. Zajedno sa sidrišnim tijelom uvode se u bušotinu, gdje se u unutrašnjosti stijene uklješte odnosno učvrste na razne načine. Glava sidra ostaje izvan bušotine, a podložna ploča se pričvršćuje na slobodnu površinu stijene. Ona preuzima opterećenje stijene i prenosi ga na sidro. Injektirana štapna sidra ugrađuju se u bušotine ispunjene cementnom smjesom ili smjesom od umjetnih smola. Sidrenje, odnosno veza sa stijenskom masom uspostavljas e cijelom dužinom elementa ojačanja na osnovi kemijskih veza trenja i uklještenja.
predstavljaju najčešće ojačanje stijenske mase posljednjih godina, kako u građevinarstvu tako i rudarskoj industriji. Materijal za štapna sidra najčešće je rebrasti čelik ili odgovarajući obrađeni čelik visokog kapaciteta posebno proizveden za geotehnička sidra. u izvedenu bušotinu ugrađuje se štapno sidro od rebraste armature nakon čega se injektira prostor između sidra i bušotine.
je vrlo praktična aplikacija štapnih sidara odgovarajuće obrađenog čelika za ojačanje stijenske mase .Posebna prednost ovih sidara je da se upotrebljava kao dio bušačkog sustava, na način da se koriste elementi koji na vrhu imaju bušećeu glavu. Elementi sidara proizvode se u sekcijama standardne dužine i po potrebi sastavljaju spojnicama. Injektiranje se vrši kroz samo sidro. pri čemi injekciona masa izlazi kroz otvore na bušećoj glavi, sve dok smjesa ne počne izlaziti na ušću bušotine.